Vjera i riječ

Autor: fra Draženko Tomić

Srijeda, 9. veljače 2011.

Izrečena ili napisana riječ utječe na misao, na izričaj vjere. Kako posredstvom riječi uspostavljamo zajedništvo s Bogom i čovjekom. Bog je riječju stvorio svijet. No, ne smijemo smetnuti s uma i ono drugo, recimo nadnaravno značenje riječi koje označuju Krista. On je, zapravo, prava riječ Božja ljudima, "Riječ tijelom postala i prebivala među nama" (Iv 1,14).

Nije li jedna od čovjekovih sličnosti s Bogom i ta da čovjek govori. Čovjek je jedino stvorenje na zemlji koje govori... i misli i razumije govor drugoga, čovjek je govorno biće.

Pitanje je, zašto baš živi govor stvara takav međusobni odnos? Odgovor je, zato što se živim govorom izražava ljudska uzvišenost, cjelovita ljudska opstojnost, stvara se potpuni odnos prema drugim osobama. Tu podrazumijevamo i odnos između čovjeka i Boga. U komunikaciji s Bogom moramo uzeti naš vidik riječi. Da bismo mogli razumjeti Boga i njegovu riječ zapisanu u Bibliji, moramo najprije razumjeti čovjeka i ljudsku riječ u Svetom pismu. A govor je jedna od bitnih osobina koje čovjeka čine čovjekom. Ni jedan stvor na zemlji nema sposobnost i privilegiju govora, jedino čovjek. Čovjek se snalazi u svijetu komunikacijom, jer ima nekog komu može reći TI, s kojim govori, kaže prof. Kovačević.

No primarni zadatak riječi je informacija koja ima veliko značenje za međuljudske odnose. U odnosu na osobu koja izgovara, ali i koja prima riječ, kažemo da ima osobni svijet svojstven samostalnoj i pojedinačnoj osobi. Riječju izražavamo sadržaje svog uvjerenja, svoje savjete, sjećanja, pogled na život i svijet itd. Čovjek riječju otvara sebe drugom. Riječ izaziva, motivira, traži pozitivan ili negativan odgovor, stoga, riječ ima prizivnu svrhu i djelovanje.

Božja riječ u svetim knjigama je osnovno sredstvo komunikacije između Boga i čovjeka, most zajedništva. Biblija kao riječ Božja i riječ ljudska ima, u prvom redu, za cilj potaknuti ostvarenje zajedništva između Boga i čovjeka. Na svakoj svetoj misi u prvom dijelu slušamo Riječ Božju. Činimo to s punom pozornošću i pratimo očima vjere. Poruke svetih tekstova prenosimo drugima. Molitvenom poniznošću budimo u duhovnom čitanju i slušanju Svetog pisma, jer: "NE ŽIVI ČOVJEK SAMO O KRUHU NEGO O SVAKOJ RIJEČI KOJA IZLAZI IZ BOŽJIH USTA!"